Podijelili smo radost Uskrsa

User Rating: 0 / 5

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

Za članove Udruge osoba s invaliditetom Samobora i Sv. Nedelje ova je Korizma prebrzo prošla. Bili su sretni što će nakon božićnih likovnih radionica u ruke opet uzeti kistove i boje i još i više, što će se, uz stvaranje nekih novih kreativnih radova, družiti iz tjedna u tjedan. I opet uz kolače, rođendane, sitne darove. I tako sve do Uskrsa. A taj najveći kršćanski blagdan bio je povod djelatnicima Turističke zajednice Sv. Nedelje da osmisle projekt "Radost Uskrsa u Sv. Nedelji" u kojem su u oslikavanju 18 velikih pisanica sudjelovala vrtićka i školska djeca s područja Sv. Nedelje te članovi naše Udruge.

Iako do početka radionica pisanice još uvijek nisu stigle u Samobor, nije se gubilo vrijeme, naprotiv. Na prvom su susretu članovi iznosili svoje prijedloge o tome kako bi akrilnim bojama najljepše mogli oslikati dvije velike pisanice. Raspravu je usmjeravala voditeljica Sandra dok su ideje prštale na sve strane, od zečića i pilića, preko proljetnog cvijeća do leptira i sunca, a možda i do nekih drugih, na kraju neostvarenih simbola proljeća, buđenja života, Uskrsa. Dogovorili su da će prvo na papiru temperama ili vodenim bojama naslikati ono što bi htjeli vidjeti na pisanici, a u sljedećoj će fazi radove s papira akrilnim bojama prenijeti na pisanicu. Jedna je pisanica tako bila "riješena". No, što s drugom? Pao je prijedlog da od svih radova koji će krasiti prvu pisanicu odaberu samo jedan, koji će onda zajedno prenijeti na drugo veliko jaje. Naravno, bilo je teško odabrati najljepši crtež, ali nakon iznošenja argumenata, pregovaranja i malo međusobnih uvjeravanja, u jakoj je konkurenciji glasovima većine članova pobijedio, zamislite, jedan zec. Naravno, zec nije bio sam, pored njega je bila njegova, da li životna, družica, sjedili su u travi, a iznad i ispod njih – velike crvene cvjetne glavice.

Činilo se da faza u kojoj su nastajali crteži na papiru dugo traje. No kad je počela druga faza, ona u kojoj su akrilnim bojama na pisanicu prenosili ono što su na papiru zamislili, kao da je vrijeme počelo letjeti. Dva termina utorkom za dvije grupe i jedan zajednički subotom bili su prekratki, pa su oni popodnevni ostajali do večeri, a ovi večernji pohitali bi u Udrugu već popodne kako bi zauzeli svoju poziciju oko pisanice. Nažalost, bilo je i onih koji su crteže na papiru dovršili, ali ih nisu prenijeli na pisanicu. Ostalo je tako prostora za one koji su se kasnije priključili, za Anu i Mihu, npr., ali i za voditeljicu Sandru koja je pet prije 12 popunjavala bjeline. I tako nekoliko dana. Ili, bolje je reći – noći. Hvala joj na tome i u ime onih koji su prerano odustali.

Znamo da je netko radionice osmislio, netko drugi je nabavio pisanice, netko treći je darovao boje i kistove… Mi smo pak neumorno radili, dok nas je Sandra kroz radionice strpljivo i s puno ljubavi vodila. A svi zajedno smo iščekivali otvorenje izložbi. Pa je tako došao i taj dan, dan prvi. U subotu uoči Velikoga tjedna bogat je program priredila TZ Svete Nedelje uz jezero Kipišće u Strmcu, a uz pisanice vrtićke djece, izložena je i pisanica s našim pojedinačnim radovima. U ponedjeljak, prvoga dana Velikoga tjedna, a ustvari dan drugi, okupilo se mnoštvo u centru Sv. Nedelje kako bi sudjelovali u programu školaraca koji su otvorenje izložbe uskrsnih pisanica popratili pjesmom i plesom.

Na kraju, iako tada nismo znali da to zapravo nije kraj, zaključili smo da su dva mjeseca brzo prošla. A prošao je i Uskrs. No ostalo je zadovoljstvo zbog sudjelovanja u radosti Uskrsa u Sv. Nedelji. Pisanice su se do kraja travnja mogle razgledati na već spomenutim lokacijama, a budući da smo ih "dobili" pod "uvjetom" da ih oslikane vratimo, odlučili smo dašak Uskrsa barem još nakratko zadržati u prostoriji Udruge. Pa smo na prijedlog voditeljice Sandre još jednom naslikali ono što je zajedno s našom velikom pisanicom trajno ostalo u Sv. Nedelji, a to su naši uskrsni crteži. Na kraju su oni uokvireni i krase zidove Udruge. Pa iako je naš najveći kršćanski blagdan već iza nas, dobro je, gledanjem tih naših radova, iz kojih pršti život u svim mogućim bojama, znati da ovaj naš život, koliko god ponekad težak bio, ima smisla, čak i onda kad kiša, kao tempera, nebo oboji nekim tamnim bojama.